www.maraton-ladja.hr

LAĐARSKI PODUHVAT  LAĐOM PREKO JADRANA „TRAGOM PRADJEDOVA“

18.-20.lipnja 2010.godine

Pogledajte video (32 minute)

FOTO

>>> 21.lipnja -povratak i doček lađara  (34 fotografije)

>>> 20.lipnja -preveslavanje i dolazak (135 fotografija)

>>> 19.lipnja -preveslavanje Jadrana  (72 fotografije)

>>> 19.lipnja, u 08 sati, pored Sušca (22 foto)

>>> 19.lipnja, u 06 sati, (17 fotografija)

>>> 19.lipnja, u 02 sata, (21 fotografija)

>>> 18.lipnja, sa ispraćaja lađara (77 fotografija)

 

Priznanja lađarima

>>> 29.lipnja, prijem kod župana

>>> 28.lipnja, zahvala HRM

>>> 25.lipnja, gradovi Ploče i Metković: priznanja lađ...

 

NA DRUGIM STRANICAMA

>>> fotografije sa polaska iz Metkovića (vidonjac.com)

>>> video snimak HTV (Hrvatska uživo)

 

IZ TISKA:

>>> Metkovski vjesnik 25.lipnja, Cijela reportaža

>>> VJESNIK 23.lipnja, Veličanstven povratak...

>>> VJESNIK 21.lipnja, Neretvanskom lađom prevalili...

>>> Slobodna Dalmacija 21.lipnja, Lađari se vratili...

>>> Slobodna Dalmacija 20.lipnja, Lađari stigli u Ter...

>>> Dubrovački vjesnik, 18.lipnja, Neretvanski gusari ..

>>> Na stranici Matijevića čitajte o cijelom pothvatu

Ovaj vrlo zahtjevni projekt odvijao se pod pokroviteljstvom predsjednika Sabora RH Luke Bebića i Predsjednika Zastupničkog doma talijanskog parlamenta Gianfranca Finija.

Od rta Višnjica kod Ploča do Termolija lađari su prešli 132,9 nautičke milje, prevedeno u kilometre to je 246,13 km čemu treba dodati  1 milju do Ploča i dio od Metkovića do Ploča (22,5 km). Ukupno su lađari izveslali 270,48 km od Metkovića do Termolija (Italija) preko Jadranskog mora za 37  sati neprekidnog veslanja.

Svaki lađar izveslao je u prosjeku preko 110 tisuća zaveslaja i gotovo 4 maratona lađa u 37 sati trajanja pothvata.

>>> POPIS SUDIONIKA POTHVATA


 >>> Lađarska ruta preko Jadrana (klikni za veću kartu)

Neretvanski lađari izveli su povijesni pothvat, sa neretvanskom lađom preveslali su Jadransko more od Ploča do grada Termolija u  Italiji (pokrajina Molise). Pothvat je izveden pod simboličnim nazivom „Tragovima pradjedova“. Naime, u pokrajini Molise na jugu Italije živi hrvatska manjina koja se tu doselila oko 1500. godine bježeći pred navalom Osmanlija. Smatra se da su izbjegli s područja između Cetine i Neretve u plovilima sličnim neretvanskim lađama. Kontakt sa Moliškim Hrvatima uspostavljen je još 2002.godine kada jedna njihova posada sudjeluje po prvi put na Maratonu lađa i postaje redovni sudionik maratona lađa narednih godina.

U petak 18.lipnja, neretvanska lađa točno u 18 sati zaparala je vode Neretve ispod Lučkog mosta u Metkoviću krenuvši na daleki put preko Jadranskog mora prema Italiji. Prigodni program u Metkoviću započeo je u 17.30 sati uz nazočnost oko tisuću gledatelja. Svečanom ispraćaju priključila se i HTV izravnim javljanjem u emisiju Hrvatska uživo. Umjesto gradonačelnika Stipe Gabrića, koji je na saborskom zasjedanju, lađare je ispratio dogradonačelnik Mato Mustapić zaželjevši im mirno more i sretan put. Uoči polaska blagoslov lađarima udijelio je fra Paviša Norac Kevo. Nakon intonirane himne i lađarskog pozdrava veslima u zraku, u predviđeno vrijeme, dvanaest neretvanskih lađara krenulo je Neretvom na dug put uz pljesak mnogobrojnih nazočnih građana, turističkih lađa i nekoliko lađarskih posada koje se treniraju za maraton lađa. Po planu je bilo predviđeno da se tri posade izmijene do Ploča. Kod znamenite Kule Norinske lađare je dočekala ekipa Krvavaca sa svojom lađom te su ih dopratili do svog mjesta. U Krvavcu je ušla druga posada i nastavila prema Opuzenu. Oko 19 sati lađari su pristigli pred rivu u Opuzen gdje su se kratko zaustavili uz zvuke gradske glazbe Opuzen. Pored brojnih građana Opuzena, lađare je dočekao gradonačelnik Ivo Mihaljević koji im je uputio svoje pozdrave i želje za sigurno i uspješno putovanje. Kroz sva neretvanska mjesta kojim su prolazili, lađare su pozdravljali mještani i zvonila su zvona na crkvama. Druga izmjena lađara bila je na ulasku u Crnu rijeku kojom su potom nastavili vožnju prema Rogotinu i Pločama.

Program u Pločama započeo je u 20.30 sati. Na rivi lađare su dočekali mnogobrojni žitelji Ploča i okolice, dožupanica Marija Vučković i gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić. U 21 sat stigao je Predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić koji se rukovao sa svim lađarima i zaželio im sretan put i povratak. Ubrzo je pristigla i lađa s lađarima. U glazbenom dijelu programa su nastupili Hrvatska seljačka glazba iz Komina i klapa "Bartol Kašić" iz Gradca. Dio lađara ukrcao se na brod HRM „Andrija Mohorovičić“ koji im je bio u pratnji  dok je jedna posada ostala u lađi. U 21.50 s broda je odjeknula brodska sirena što je bio signal za polazak. Lađa je krenula na svoj put preko mora ispraćena sirenama sa mnogih brodica i brodova koji su se tu zatekli, uz vatromet i mnogobrojne bengalke.

Školski brod HRM "Andrija Mohorovičić izgrađen je 1971.godine u Gdanjsku (Poljska), dužine je 78 m, širine 12. Na brodu je bilo 39 članova posade, 40 lađara (podijeljenih u 4 ekipe: crvena, bijela, plava i narančasta), 10 novinara, te 10 organizatora, logističara i uzvanika, sveukupno 99 osoba. Smještaj je bio skroman, svi su se morali zbiti na brodu dijeleći svaki centimetar. Brodom je zapovjedao poručnik bojnog broda Danijel Bosnić a zapovjednik cijele operacije bio je kapetan bojnog broda Branko Svirčić, inače najviši po činu. Dio lađara prvu noć prespavao je na palubi pod otvorenim nebom a dio na hodnicima i salama broda.  Tijekom noći, svakih dva sata mijenjale su se lađarske posade, tako da je stalno u lađi bila deseteročlana posada: 8 veslača, bubnjar i parićar tj. kormilar. Kako bi lađa bila što viša iznad vode, posadu je činilo osam veslača (maraton voze desetorica, po pet na svakoj strani lađe).

U 02 sata, subote 19.lipnja, lađari su prošli vrh Pelješca a ujedno je nakon dva sata veslanja izvršena smjena posada u lađi (bijela posada zamijenila je crvenu). Na moru je bila bonaca. Ostatak ekipe spavao je prikupljajući snagu daljnji put. Oko šest sati, u zoru, lađa je prošla pored Korčule i otočića Prezida savladavši gotovo četvrtinu puta. U blizini je lađar Ivan Burić pored mjesta gdje su pronađeni posmrtni ostaci, prije nekoliko mjeseci stradalog, sumještanina pok. Zlatka Oršulića ribara iz Komina, bacio vijenac u more. Oko osam sati lađa prolazi pored Sušca.

I dok je noć i jutro prošlo skoro po bonaci, tijekom dana puhala je tramontana, more je bilo jako valovito (kako pomorci kažu, jačine 4). Kako je puhalo bočno, brod je dijelom štitio lađu od valova i vjetra. Unatoč svemu lađari se nisu predavali i nastavljali su dalje. Na provi lađe stavljen je valobran koji je sprječavao ulijevanje vode koja se ionako ulijevala. Dvije male pumpe i bubnjar stalno su izbacivali vodu iz lađe. Ostatk lađara na brodu je odmarao i prikupljao snagu za daljnje napore. Dva sata veslanja, šest sati odmora. Signal za mobitel mogao se uhvatiti skro do talijanskih voda pa su bili stalni kontakti sa radiopostajama iz Hrvatske i javljanje uživo o tijeku pothvata. U 12.07 sati izašli smo iz hrvatskih teritorijalnih voda i ušli u ZERP. Negdje na sredini Jadrana morali smo kratko stati dva puta kako bismo propustili prekooceanske brodove koji su nam se našli na ruti putovanja. Lađari su napredovlai brzinom od 5 milja na sat.

Druga noć na lađi nije najavljivala dramatične trenutke koji su slijedili. Oko 23 sata izvršena je lađarska smjena. U lađu je ušlo 12 lađara da bi sa deset veslača prešli što veću razdaljinu. Kako je brod pratio lađu, išao je manjom brzinom zbog čega se u ispušnom sustavu nataloži motorno ulje koje ne izgara zbog čega brod mora svakih 2-3 sata krenuti punom snagom kako bi se sustav pročistio. Nakon što je brod "dao gas" ubrzo je došlo do pogoršanja vremena. Lađa nakrcana dodatnim ljudima više je utonula pa je more nalijevalo veću količinu vode zbog čega su dva veslača bila primorana izbacivati vodu. Radio stanica u lađi nije radila jer se smočila a niti od baterijske svjetiljke koja je bila na kolutu za spašavanje nije bilo koristi. Prepušteni nevremenu i mrkloj noći lađari se ipak nisu predavali. Nakon što je brod napravio krug i vratio se natrag na poziciju gdje je ostavio lađu, nije je odmah mogao pronaći. Nakon petnaestak minuta lađa je primjećena i nakon pristajanja uz brod olakšana za dvojicu kako bi bila što viša iznad vode. Jak vjetar puhao je ravno "u prsa" pa nije bilo moguće pronaći zaklon iza broda. Kratki valovi ljuljali su lađu poput orahove ljuske. Brzina je dosta opala i dalje se napredovalo skoro puževom brzinom. Zapovjedništvo broda planiralo je tada prekinuti pothvat ali lađari nisu odustajali. Smjena koja je ušla u jedan sat iza ponoći, radi sigurnosti je obukla pojase za spašavanje ali su ih skinuli nakon nekog vremena zbog nepraktičnosti pri veslanju. Cijela noć protekla je u borbi s vjetrom i valovima što je iscrplo lađare više nego cijeli pothvat do tada. Jutro je svanulo bez promjena ali je bar vidljivost dana davala osjećaj sigurnosti. Niti hladan vjetar i što su bili mokri do kože nisu obeshrabrili lađare u svojoj nakani. Posada je smanjena na osam članova tj. po tri veslača radi manjeg tereta. I dok su se na obzoru vidjela svjetla naselja udaljenost se slabo smanjivala. Brzina je bila 1-2 milje na sat. Po planu smo oko deset sati trebali svečano uploviti u Termoli zbog čega smo se zaustavili na sidrištu oko 7.07 sati ujutro. Ubrzo su do nas došle brodice obalne straže i karabinjeri koji su nam bili pratnja do luke.

Neretvanski lađari stigli su lađom u Termoli nakon preveslavanja JadranaOdabrana lađarska posada krenula je lađom prema mjestu za doček dok smo se mi brodom zaputili u luku gdje smo trebali obaviti granične formalnosti. Na privezištu u luci nas je dočekala delegacija domaćina u kojoj su bili  predsjednik regije Molise Michele Iori, potpredsjednik talijanskog parlamenta Aldo Di Biagio, gradonačelnik Termolija Antonio Di Brino i predsjednica Udruge "Luigi Zara" Paulina Ferante. Nakon predviđenih formalnosti nastavljamo prema plaži gdje je trebala stići lađa. Tu su lađare dočekali veleposlanik RH u Italiji Tomislav Vidošević, veleposlanik RH u Vatikanu Emilio Marin, župan Dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, gradonačelnik Ploča Krešimir Vejić i drugi. Pozdravljeni od nazočnih riječima "prvi nakon 500 godina" te nakon kraćeg fotografiranja po izvlačenju lađe na obalu, za lađare je održan prijem u obližnjem Yachting klubu. Nakon pozdravnih govora domaćina i gostiju druženje se nastavlja uz domjenak. Dalje nastavljamo autobusom do restorana gdje je priređen ručak za sve sa domaćim specijalitetima. Dvojica lađara, starih dagaraša odmjerili su snage sa lokalnim momcima na dagare (stolni nogomet) ali su domaćini bili bolji. Krenula je i pjesma koju je, uz ritam gitare, predvodio Petar Ćelić. S nama su zapjevali i domaćini. Pjesma "Evo mene moji ljudi" (Mladena Grdovića) na ovom pothavtu postala je lađarska himna.

Nakon ručka idemo dalje u mjesta gdje žive Moliški Hrvati. Prvo na redu je Kruč. U šetnji ulicama mjesta zatičemo se u trenutku kad je Italija izjednačila protiv Novog Zelanda na svjetskom prvenstvu u Južnafričkoj Republici. Pored mjesne crkve dočekali su nas fra Petar Milanović (rodom iz Otoka kod Sinja) i fra Josip Cvitković  (Potravlje), župnici u Filiću i Kruču gdje trenutno žive. Nakon kraćeg razgledanja nastavljamo dalje prema Filiću i Mundimitru. U Mundimitru u crkvi svete Marije Carigradske, sagrađene 1200.godine. lađari su bili na svetoj misi sa domaćim župljanima. Misu je predvodio potomak moliških Hrvata i župnik u Termoliju don Benito Giorgetta na talijanskom jeziku dok su na hrvatskom vodili fra Jospi i fra Petar. Župni zbor je na kraju svete mise zapjevao na hrvatskom pjesmu "O MILA MAJKO NEBESKA". Nakon toga imali smo prijem u općinskoj vijećnici. Odatle odlazimo nekoliko kilometara dalje do jednog restorana uz maleno jezero na večeru. Kao i ručak i večera je protekla u svečarskom tonu uz pjesmu što je bilo zanimljivo našim domaćinima koji su snimali kamerama.

Noćenje je bilo predviđeno u Mundimitru kod naših domaćina. Ali kako nam je rano ujutro trebalo na dalek put, odlučili smo da noćimo na brodu kako bismo imali više vremena za zasluženi odmor. Na brodu je bilo malo tjesnije jer dio lađara više nije bio u lađi ali nam to nimalo nije smetalo. Polijegali smo na svakom dijeliću slobodnog mjesta broda. Ujutro u osam sati, puni dojmova sa ovog putovanja i uz zahvalu domaćinima, posebno Moliškim Hrvatima na gostoprimstvu krećemo brodom natrag  Hrvatsku. More je bilo prilično valovito i brod se dosta ljuljao. Negdje u Hrvatskim vodama lađari su u staklenu bocu ubacili papir sa popisom sudionika ovog pothvata i kontakt telefonom Udruge lađara Neretve. Pronalazača ove boce, ukoliko se javi, ULN će darovati. Iza 17 sati brod je uplovio u pločansku luku praćen mnogobrojnim brodicama. Na obali, s mjesta gdje su i otišli u avanturu, lađare je dočekalo nekoliko stotina ljudi među kojima je bio i gradonačelnik Vejić sa zamjenicima. Lađari su na brodu bili poredani u dva reda u lađarskim odorama, kao što je to običaj kod uplovljavanja broda ratne mornarice u bilo koju luku. Dio lađara iz "gornjeg" kraja potom je nastavio prema Metkoviću gdje su ih dočekali rodbina i prijatelji.

U pratnji lađara bili su novinari Slobodne Dalmacije, Dubrovačkog vjesnika i HTV-a. Naš poznati alpinist i pustolov Stipe Božić za HTV je snimao reportažu o ovom lađarskom pothvatu čija bi reportaža na HTV-u trebala biti nakon maratona dok bi uoči maratona bio jedan kraći prilog.

U petak 25.lipnja u prigodi Dana državnosti gradovi Ploče i Metković svim lađarima, sudionicima ovog pothvata dodijelili su plaketu. Župan Dubrovačko-neretvanski Nikola Doborslavić primio je lađare 29.lipnja i čestitao im na podvigu.

 

<<< ŠIRA KARTA JADRANA (KLIKNI ZA UVEĆANJE)

 

U dio aktivnosti spomenutog projekta uvrštena je i promocija knjige „HRVATI MAKARSKOG PRIMORJA I DONJE NERETVE U ITALIJI“ autora Ive Marinovića i Balda Šutića. ULN je obaviještena službenim dopisom Ureda predsjednika RH kako se  pokroviteljstva nad tim dijelom projekta po zamolbi i prijemu prof. Ive Marinovića prihvatio i predsjednik RH  prof. dr. sc. Ivo Josipović.

 

          PRIPREME ZA POTHVAT i PROMOCIJA PROJEKTA         

Za ovaj poduhvat neretvanski lađari pripremali su se dva mjeseca na vodi pod stručnim vodstvom kineziologa prof Marija Sršena, ujedno i direktora Maratona lađa. Tom prilikom izveslane su stotine kilometara, odrađena dva cjelodnevna simulacijska treninga.

>>> 6.lipnja: drugi simulacijski cjelodnevni trening

>>> 23.svibnja: prvi simulacijski cjelodnevni trening

>>> 12.svibnja: lađari u Dubrovniku povodom Dana županije...

>>> 14.travnja: lađari u Splitu na CROATIA BOAT SHOW...

  •                    MOLIŠKI HRVATI                   

Regija Molise

Danas se pod pojmom moliški Hrvati podrazumijevaju tri sela - Kruč (Aquaviva Collecroce), Mundimitar (Montemitro) i Štifilić, ili kolokvijalno Filić (San Felice del Molise) - u talijanskoj regiji Molise, smještena s desne strane rječice Trigno tridesetak kilometara udaljena od talijanske Jadranske obale. Sva tri sela zajedno broje do 2.000 duša. Moliški Hrvati do danas su očuvali svoj izvorni jezik, "na našu", koji se danas naziva moliškohrvatskim.

 >>> Ana Perinić: Moliški Hrvati (PDF)

 >>> Moliški Hrvati kroz pet stoljeća (PDF)

 >>> www.mundimitar.it

 

 

 

 

 

 

 


O lađi: Neretvanska lađa je plitko plovilo, dubine 70 cm (unutrašnja dubina), bez kobilice, i nije predviđeno za otvoreno more. Vatreno krštenje na otvorenom moru lađari su pak imali prošle godine kad su izveli pothvat preko kanala La Manche između Engleske i Francuske čime su pokazali da niti more nije prepreka. Lađari su tom prilikom oborili stari rekord  preveslavanja kanala na vesla u tradicionalnim plovilima (3 sata i 42 minute) i postavili novi sa 3 sata i 40 minuta. Prema podacima popratnog osiguranja koje inače obvezno sudjeluje u organizacijama takvih pothvata, neretvanska lađa je tek 21. tradicionalno plovilo koje je uspjelo ostvariti zacrtani prelazak od 123 takva pokušaja. Najkraća crta preko kanala La Manche iznosi 36 kilometara a lađari su preveslali oko 40 zbog krivudave rute kako bi se izbjegli brodovi i struje koje su ih odnijele ukoso.

>>> Više o pothvatu La Manche 2009.

 

Maraton lađa u svojih 12 godina spasio je neretvansku lađu od propasti, ona je danas postala nezaobilazan i prepoznat identitet Neretve i Neretvana. Udruga lađara Neretve u svojih 10 godina postojanja neretvansku lađu je promovirala i van granica RH. 2008.godine po prvi put je neretvanska lađa sudjelovala na svjetskom festivalu mora i mornara u Francuskoj luci Brest gdje je lađa po prvi put zaplovila Atlantikom a za iduću godinu planiran je pothvat lađom oko Manhatana u New Yorku.

>>> Lađari u Brestu 2008.

>>> Najava za 2011.g.: Lađom oko Manhatana u New Yorku