>> O starimlađama

O starim lađama

Ovdje će biti riječ o imenu i podrijetlu neretvanske lađe.

Jedan od starijih detaljnih opisa lađe nalazimo u knjizi "Iz povijesti donjeg poneretavlja" autora Trpimira Macana, izdanoj 1972.godine (prvo izdanje) u Metkoviću:

S obzirom da u puku ne postoji nikakvo tumačenje, niti legenda o podrijetlu lađe, autor je iznio svoje viđenje. Postanak lađe temelji na nazivu jednog njezinog dijela-kobilice koju puk naziva trupom. Produženjem statve trupe i dizanjem boka broda novim daskama, stara je trupa prerasla u lađu a uspomena na podrijetlo sačuvala se u pučkom imenu kobilice.


PODRIJETLO LAĐE:

To pučko tumačenje i prisjećanje podrijetla čamca upućuje na takvu vrstu čamca koja je poznata pod imenom monoksila tj. priprostih iz jednog komada drveta izdubenih čamaca iz kojih se s vremenom gradila sve složenija plovila u ovom slučaju neretvanska trupa. Da se zaista radi o prvotnom monoksilu svjedoči i pučki naziv kolibice čamca, lađe. Taj dio čamca, jaču gredu, nađosmo, puk nazivlje trupom. Takvim podrijetlom trupe vezuju se s pojmom copula, priprostog čamca koji je poznat duž hrvatske i slovenske obale. Prvi podaci o copulima u Neretvi pripadaju XVII. stoljeću, prema hrvatskoj kronici i mletačkim izvorima: "1665. miseca Ilinšćaka na 12. Alibegović iz Gabele, samo 18 junaka u 3 čopule, otiđe na more u Korčulanski školj i uhiti 2 divojke..."

Prema tim i drugim podacima, može se zaključiti da Mlečani neretvanske copule izjednačuju s barkama, čamcima. Po broju ljudi u jednom copulu, šestorica, trebalo bi zaključiti da se radi o većem čamcu. U tom slučaju ime čopula ili čopul ticalo bi se većega neretvanskog čamca -lađe. Međutim kako kronika kao ishodišno mjesto spominje Gabelu, trgovište oko 3 km uzvodno od Metkovića, pa bi se naziv jednako mogao primjeniti na lajac, lađac, nešto dulji i širi oblik trupe kakav se vidio još 1963.godine kod Gabele. Do pouzdanih podataka to pitanje ostaje otvoreno.

Pred II. svjetski rat lađe su imale i svoja vlastita imena kao zemljopisna: "Hrvatska", "Zagreb", "Kozjak", "Vis"; opća kao "Vila", "Vezir"; vlastita kao "Marita"; pridjevna kao "Nevridna" isl. Tada su lađe dobijale vlastita imena zbog toga što ih je pod vlastitim imenom trebalo prijaviti lučkom uredu koji bi im tada izdao i prijavni broj.

Postoji i oblik koji je neki prijelaz između trupa i lađe. Nešto je duži i širi od trupe, ali nikako ne dostiže veličinu i širinu lađe. Nazivaju ga lađac ili rjeđe lajac.


DIJELOVI LAĐE:

Dijelovi lađe su: na dnu je kobilica, trupa ili kolomba, visoka 15 cm, okovana željeznom šinom, okovom. Od kobilice koso prema provi i krmi dižu se karine prema naprijed zaoštrene. Na karine se priljubljuju bande. Bande se prave od više dasaka i ovalno se suzuju prema kobilici. Kostur lađe čine 23 lukoća od dva komada, dok se pet prvih lukoća s prove i krme nazivaju samotvorcima ili kenjčićima i od jednog su komada, dakle ukupno 33 lukoća.

Riječ lukoć je nepoznata podrijetla. Puk je tumači samim oblikom rebara koji ima oblik luka i sliči na tupi kut od 130 stupnjeva.

Na krmi s lijeve strane između sedmog i osmog lukoća nalazi se ručka za veslo, škaram, pa isto tako između drugog i trećeg ili trećeg i četvrtog s desne strane, obično između prvog i drugog ili drugog i trećeg lukoća je prvi škaram, a drugi između sedmog i osmog lukoća. Škaram stoji na svom uporištu, škarmenici koja se uglavi između dva lukoća s poprečnim drvom, tresom. Okolo lađe, s unutrašnje strane, ide centa. Ona ide povrh lukoća ili tako da su ovi u nju usječeni. Svaka polovica lukoća računa se kao jedan. Na krmi se nalazi krug konopa, štrop za timun. Timun je veslo.

Na provi i na krmi je igla, to jest komad željeza na koji se pričvršćuje sindžir -lanac. U sredini lađe je stolac s rupom u sredini u koju je zataknut jarbol, jambor koji služi za idrenje i lancanje. Jambor je visok 4 do 5 metara. U svome dnu, zbog učvršćenja, ulazi u lukoć u kojemu je rupa. Jambor služi katkada kao veslo, a na njega može doći i zastava. Stolac sjedi na lukoću. Rupa na njemu ojačava jambor da se ne bi slomio. Na jambor dolazi kod idrenja idro, slično pelješkom. Podižu ga pomoću konopa, retenja, preko kolotura, žabe ili taje. Retenjem se naziva i konop kojim se otraga učvrsti jambor kod lancanja, kao i konop kojim je jambor kod idrenja učvršćen prema krmi za centu dok se uže kojim je idro vezano za centu zove škota. Na svom vrhu idro je nategnuto na motku, lantinu. Bižonjini su konopi za smanjivanje idra. Konop kojim vuku-lancaju lađu zove se lancana.

Veslo je dugo 4 metra i sastoji se od držalice i palice. I veće i manje veslo na lađi zove se parić. Vesala ima četiri do pet.

Prova se pozna na lađi po idru i po škarmenicama.

Neretvanski čamci ne poznaju kormilo, timun, zbog toga što većinom voze po plitkim vodama. Mjesto kormila upotrebljavaju parić.
Ostali dijelovi su šešula za izbacivanje vode, katanac-lokot, sindžir i skala, to jest daska koja se upotrebljavala kao mostić za prijelaz s lađe na kopno.


UPOTREBA LAĐE:

Lađa se upotrebljava u najraznovrsnije svrhe; za prijevoz trave, volova, krava, konja, grožđa nakon berbe (dok prevoze grožđe lađom znaju ga i gnječiti), gnojiva, žita, sijena, slame, povrća, krumpira, pijeska (kaže se: "Žalo izide trupu"), drva, služi za prijevoz namještaja, mobilje prilikom udaje, prijevoz ljudi do mjesta posla, zabave ili derneka, prijenos mrtvaca i njegove pratnje, svatova na lađi okićenoj hrvatskom zastavaom i borovom granom uz pjesmu i harmonikašku pratnju, za lov na jegulje na velikim jarugama, kod poplava za najraznovrsnije prijevoze i prijenose i tako dalje.

Lađa u ukupnom broju može prevoziti od 30 do 35 ljudi i velike terete između 25 i 35 metričkih centi. Terete lađom znaju prebacivati do Pelješca, Hvara, Makarske i druge bliže okolice na moru., ali samo kada je na moru tišina-bonaca. Veliki teret lađa može ponijeti zbog svojih velikih bokova i velike razvraćenosti strana. Lađa se koristi tijekom čitave godine a najviše u doba poljskih radova.

Vijek trajanja lađe je vrlo dug jer je građena od dobra drva (lučevine) i jer se zbog svoje vrijednosti bolje čuva pa zna dosegnuti starost čak između 80 i 100 godina. Iznajmljivanje lađe naplaćuje se u visini težačke dnevnice.


GRADNJA LAĐE :

Lađa se gradi tijekom cijele godine kad je netko naruči, na otvorenom (natkritom) mjestu i hladovini. Poznatiji i u uspomeni sačuvani su graditelji lađa iz Komina Čupići i Mateljci, a iz Rogotina Glamuzine.

Za gradnju lađe upotrebljava se lučevina, premda je najbolje drvo areš, za koje pamte da se dovozilo od Senjske Rike. Za lukoće smatraju da je najbolje drvo dudovo, murva, iako su "prvo isto stimali i česvinu, ali murva je najbolja". Kobilica, trupa, na lađi ili kolomba, izrađuje se od duda, a karine od murve. Kod murve manje cijene biliku, jer "što je bilo, nije crveno". Naime, kad se prereže dudovo deblo, vide se dva sloja: nutrašnji crveni i vanjski bijeli. Ovaj crveni sloj cijene kao trajniji, dok okolni bijeli sloj izbjegavaju upotrebljavati kao građu.

Kad se lađa sagradi, treba je kočati, tj. premazati je iznutra i izvana tankom i debelom masti.. Mast ili katran se kuha više od jednog sata u manjoj bačvi dok se istopi u tekuće stanje i potom se končaje ili maže 1 metar drvenim štapom na čijem kraju je privezana jutena maža-vreća. Za lađu je potrebno oko 10-15 kilograma masti. Vesla se ne rade s lađom već posebno. Majstor gradi samo lađu, a veslo može i vlasnik, majstor ili netko treći.

Kad se lađa dovrši, znalo se to proslaviti jelom i pićem, užinom ili banketom, i pjesmom. "Stari su krstili" tj. znali bi razbiti bocu prošeka i darivali bi majstora obično novcem ali i drugim.. Pri tim proslavama znao bi sudjelovati i svećenik. Lađu bi porinulo, turilo u Neretvu na taj način da bi je uhvatilo 10 do 15 ljudi za bande, a kako je katramana, sama bi klizila. Inače se mogu upotrijebiti i rodule, tj. oblice koje se smjeste ispod lađe. Kažu da je u nevolji dovoljan i sam jedan čovjek da je "turi u riku".


DIMENZIJE LAĐE:

Lađa ima različitih dimenzija. U dnu su duge 3,40 do 4,10 metara, u vrhu oko 8 metara. Široke su u sredini za teret od 25 metričkih centi 3,10 metara, a za teret od 35 metričkih centi 3,40 metara. Sa strana je visoka 0,80 do 1,50 metra ili manje od 60 do 70 centimetara. Gaz joj je bez tereta oko 0,25 metara. Karina je duga 1,60 metara.


PLOVIDBA:

 Lađa se pokreće veslanjem, parićanjem. Kada se vesla uz rijeku ili uopće kada je teret težak, veslači sjede leđima okrenuti provi. Ako je lađa prazna ili plovi niz rijeku, prvi veslač sjedi leđima put prove, "na more i licem", a drugi veslač može sjedati gledajući u provu.

Obično veslaju dva prva vesla. Rjeđe na četiri vesla jer smeta teret. Veslaju ponajviše ženske, ali to nije pravilo, jer veslaju i mješovito i sami muškarci. Škarmi, kad se ne upotrebljavaju , skidaju se. Timunava se krmi, parićem, nešto kraćim veslom ili i veslom od trupe koje se provuče kroz gužvu, štrop na krmi. Prvi je način običniji. Kad se timunava veslom, znadu postaviti dva vesla; jedno desno, drugo lijevo na krmi. Timuni se nizvodno. Lađa se još pokreće lancanjem.

Lancanje znači to da lađu uzvodno vuku ljudi ili konj u pratnji čovjeka. Ljudi vuku u dvojicu, trojicu, četvoricu a ponekad vuče i desetak ljudi. Vuku obično ženske ili mješovito. Ako vuku mješovito, ženske idu prve. I inače se poredaju tako da je najviši čovjek na kraju reda s tom svrhom da prebacuje konop preko visokih predmeta uz obalu.

Konop, lancanu, drže na ramenu suprotnom od rijeke tako da ne klizi s ramena. Brzina vožnje odgovara brzini hoda pješaka. Konop je debeo 10 milimetara, a dug je od 30 do 50 metara. Vezuje se za vrh jarbola, a s drugog kraja završava preko ramena u rukama tegljača...
 

Povratak na vrh stranice

 

 

Na slici:

najstarija neretvanska lađa, sagrađena 1895.godine, u vlasništvu
 "Domagojevih gusara" iz Vida, lađa se vozila na maratonu 2000. i 2003.g.

 

 

 

         

 

©  Udruga lađara Neretve

   Mapa weba